GODINA 1987/88

Zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji su dva puta tjedno odlazili na rekreaciju koja
se provodila u sklopu Društva za sportsku rekreaciju tada zvanog Partizan danas Društvo za
sportsku rekreaciju Rovinj, u listopadu mjesecu održan je prvi organizirani košarkaški trening
u povijesti (iako se po priči pokojnog prof. Sošić Guerina košarka u Rovinju igrala još
pedesetih godina XX stoljeća pod vodstvom pokojnog prof. Nikše Kalačića).
U toj grupi osnivača bili su: Veljko Zenzerović, Darko Ivaković, Anton Cerin, Milivoj
Mrkoci, Radenko Matijašec, Nereo Matohanca, Dragan Jelača, Marin Budiša, Veljko Sošić,
Zlatko Benazić, Nadia Laginja, Branko Košara, Romeo Matošević, Aldo Krelja, Jakov Pešo i
Nikola Medelin.
Prvi trening je održan na vanjskim igralištu turističkog naselja Villas Rubin, a kao
trener ekipe bio je Svetislav Milošević dok su se prvom treningu odazvali: Matijašec
Radenko, Nereo Matohanca, Dragan Jelača, Marin Budiša, Nikola Nikolov, William Uljanić,
Sošić Veljko, Denis Vratović, Željan Hrvatin, Zlatko Orbanić, Draško Ostojić, Sandro Nikola,
Denis Fatorić, Tiziano Sošić i Dalibor Talajić. Kasnije su se treninzima priključili Ivica
Čurčić, Davide Okmaca, Silvano Poropat, Željko Prgomet.
Nakon dva tjedna u Poreču je održan i prvi susret te se igralo protiv druge ekipe
Poreča koji je tada bio član Hrvatske lige – zapad, odnosno pete lige Jugoslavije. Utakmica je
završila rezultatom 85-58, za ekipu Rovinja, a igrali su: Budiša, Orbanić, Uljanić, Sošić,
Vratović, Matohanca, Hrvatin, Nikola, Nikolov, Matijašec i Jelača, a prvi koš postigao je
Veljko Sošić iz slobodnih bacanja.
Paralelno sa radom i treniranje odnosno stvaranjem prve ekipe krenulo se sa radom u
mlađim dobnim kategorijama gdje je trener također u samom početku bio Svetislav
Milošević, a treniralo se tri puta tjedno u dvorani Pionirski dom te je treninzima prisustvovalo
od 40-ak djece.
U prosincu mjesecu (23.12.1987.) održana je i Osnivačka Skupština na kojoj je
izabrano i rukovodstvo Kluba. Za predsjednika Kluba izabran je Romeo Matošević, za tajnika
Kluba izabran je Darko Ivaković dok je Jakov Pešo izabran za tehnika Kluba. Članovi
Upravnog odbora bili su: (sedam članova): Anton Cerin, Aldo Krelja, Dragan Jelača, Radenko
Matijašec, Milivoj Mrkoci i Veljko Zenzerović.
I prije nego je izabrano rukovodstvo krenulo se sa igranjem Istarske lige koja je
brojala 6 ekipa i to: Rovinj, Mladost (Fažana), Rudar (Labin), Stoja (Pula), Veteran (Pula),
Šijana (Pula).
Na kraju prvenstva ekipa Rovinja zauzela je drugo mjesto sa omjerom pobjeda i
poraza osam – četiri. Ekipa Šijane je bila prva zbog boljeg međusobnog koš količnika i to za
tri koša, te stekla pravo nastupa u kvalifikacijama za viši rang takmičenja ali zbog nedostatka
novčanih sredstava nisu otišli pa je mjesto ponuđeno KK Rovinju koji je iz istih razloga
morao odustati.
I mlađe kategorije su imale svoju ligu i to pionirsku i kadetsku. Kadeti su nakon samo
tri mjeseca treniranja uključeni u Istarsku ligu te su osvojili peto mjesto od šest klubova, dok
su pioniri osvojili izvanredno treće mjesto također u konkurenciji šest ekipa.

GODINA 1988/89

Ambicije Kluba bile su osvajanje prvog mjesta i pokušaj kvalifikacija u viši rang
takmičenja Hrvatsku ligu – zapad. U konkurenciji šest ekipa (nema ekipe Veteran) osvojeno
je treće mjesto sa šest pobjeda i četiri poraza te je prvom kolu play-offa ekipa Rudara iz
Labina bila bolja u dva od tri susreta pa se sa ekipom Mladosti iz Fažane igralo za treće
mjesto, a nakon dva susreta u kojima i dvije pobjede osvojeno je treće mjesto. Prvu momčad
sačinjavali su: Draško Ostojić, Marin Pešo, Denis Fatorić, Veljko Sošić, Gordan Trojanović,
Dalibor Talajić, Tiziano Sošić, Arno Šverko, Dragan Jelača, Slađan Stošić, Bernard
Kovačević, Radenko Matijašec, Marin Budiša, Slaven Obuljen, Denis Fatorić, Ivica Čurčić,
Silvano Poropat i Saša Radetić.
U odnosu na prošlu sezonu evidentno je da je napravljen zaokret pa je iz juniorskog
pogona prebačeno više mlađih igrača, a to je i bio jedan od zadataka. Međutim treće mjesto je
lošiji plasman nego u prvoj sezoni igranja.
Kadeti su ostvarili korak naprijed te su osvajanjem drugog mjesta u Istri dobili priliku
da nastupe na međuzonskom takmičenju gdje su osvojili drugo mjesto, a pioniri su ostvarili
četvrto mjesto odnosno za jedno mjesto lošije nego godinu dana ranije.
Pred kraj sezone došlo je do prekida suradnje između trenera Svetislava Miloševića i
Uprave kluba pa su privremeni trenerski rad u klubu preuzeli su stariji igrači Nereo
Matohanca i Radenko Matijašec uz pomoć Jakova Peša i Alda Krelja.

SEZONA 1989/90.

Pred sam početak sezone došlo je do promjena u vođenju Kluba pa je umjesto Romea
Matoševića za predsjednika izabran Jakov Pešo, a za tajnika Kluba Miroslav Kos. U Izvršni
odbor ušli su: Josip Bešenić, Ivica Čurčić, Dragan Jelača, Aldo Krelja, Radenko Matijašec i
Veljko Sošić.
Za trenera je iz Pule doveden Ecio Gobo poznati pulski igrač i trener koji je do tada
radio u pulskim Gradinama. Ambicije Kluba su ponovno ulazak u viši rang takmičenja kao i
podizanje kvalitete igranja i znanja domaćim igračima pa su stoga i dovedena trojica igrača iz
Pule kao pojačanja i to Davor Lasić, Robert Fabijanić, Tepšić Ljubomir, a uz njih su igrali
Slaven Obuljen, Miladin Stevanović, Silvano Poropat, Denis Fatorić, Draško Ostojić, Dalibor
Talajić, Denis Varšava, Zlatko Orbanić, Veljko Sošić, Tiziano Sošić, Dragan Jelača, Marin
Pešo, Slađan Stošić, Radenko Matijašec, Marin Budiša, Bernard Kovačević i Arno Šverko.
Ponovno je u ligi šest istih klubova i KK Rovinj osvaja prvo mjesto te u prvom kolu play-offa
igramo sa ekipom Šijane iz Pule koju pobjeđujemo, a u finalu ekipa Mladosti iz Fažane je bila
bolja u oba susreta.

SEZONA 1990/91.

Umjesto Ecia Goba koje za trenera prve ekipe i mlađih kategorija u Klub je doveden
Tihomir Dragović trener iz Pule koje je do tada vodio prvu momčad Gradina u Drugoj ligi
Jugoslavije. Kako su ponovno ambicije bile ulazak u viši rang takmičenja tako su i ove sezone
dovedena pojačanja radi ostvarivanja tog cilja. Zajedno sa trenerom došli su: Predrag Srdić,
Dejan Radovanović, Domagoj Vidaković, Šegota Edi, Rupčić Dean, Babić Branimir, Tepšić
Ljubomir, Refka Želimir. Ovi igrači uz domaće igrače Zlatka Orbanić, Slavena Obuljena,
Slađana Stošića, Petra Jokića, Denisa Varšave, Draška Ostojića, Vanje Paoletti, Bernarda Kovačevića, Arna Šverka, Zorana Bešenića, Ante Gorina i Ivana Poropata činili su prvu
ekipu.
Takmičeći se u Istarskoj ligi, uz sudjelovanje Rovinja, Pule, Mladosti (Fažana), Šijane
(Pula), Stoje (Pula), Bujštine (Umag) i Rudara (Labin), ekipa je ostvarila devet pobjeda i tri
poraza, a priliku za osvajanje naslova prvaka je imala u posljednjem kolu protiv ekipe Pule ali
nije uspjela te su izgubili pa je ekipa Pule zasluženo osvojila prvo mjesto.
Zbog financijskih problema klubova u Istri i lošeg rada Košarkaškog saveza Pule
održano je tek pionirsko takmičenje i to jedan turnir gdje su rovinjski igrači osvojili drugo
mjesto od četiri momčadi.
U prosincu 1990. (20.-23.12.) po Klub je bio domaćin finalnog turnira kadetskog
prvenstva Hrvatske za žene uz sudjelovanje osam ekipa, a u travnju 1991. održano je finalnog
juniorskog prvenstva Jugoslavije. Prvo mjesto osvojila je ekipa Cibone koja je kasnije postala
i juniorski prvak Jugoslavije. Od igrača koji su tada nastupili u Rovinju spomenimo: Slavena
Rimca, Mate Skelina, Marka Šamanića, Damira Milačića, Branka Radovića, Miru Jurića,
Petra Maleša.

SEZONA 1991/92

Nakon Svetislava Miloševića, Ecia Goba, Tihomira Dragovića četvrti trener u Klubu
je postao Saša Vucelić, mladi neafirmirani stručnjak kojemu je rad u Klubu bio prvi ozbiljniji
trenerski posao. I uprava kluba se promijenila pa je na čelo kluba došao Ante Brstilo, tajnik je
ostao Miroslav Kos, a članovi uprave postali su: Mario Gallo, Martin Radetić, Lazar
Kovačević i Zlatko Orbanić, a najveći dio posla obavljao je tehniko Kluba Jakov Pešo.
Kako je rujan 1991. bio i početak Domovinskog rata nisu se igrali nikakva prvenstva
pa tako ni u košarci. Raspadom Jugoslavije i osamostaljenjem Hrvatske, a samim tim i
osnivanjem Hrvatskog košarkaškog saveza došlo je do reorganizacije takmičenja. Tako je
Klub prešao u viši rang takmičenja, ono što je oduvijek bila želja, treća Hrvatska liga ili B1
liga zapad.
Zbog pomanjkanja financijskih sredstava seniorsku momčad činili su samo igrači
ponikli u Klubu i to: Silvano Poropat, Draško Ostojić, Zlatko Orbanić, Denis Varšava, Zoran
Kos, Slađan Stošić, Miladin Stevanović, Petar Jokić, Christian Gallo, Davor Nimčević,
Zdravko Draženović, Denis Vratović, Ivan Poropat, Ante Gorin i Šverko Arno.
Od igrača sa «strane» ostao je Predrag Srdić, a iz Vukovara je došao kao prognanik
Davor Mešin vjerojatno najkvalitetniji igrač koji je zaigrao za Klub. Nažalost, Davor koji je
preminuo, a za Klub je odigrao samo jednu sezonu i otišao u slovensku Novu Goricu.
S obzirom na ratna događanja nije se znao početak prvog prvenstva u Hrvatskoj za
trećeligaše, pa je stoga odigrano puno prijateljskih utakmica. Svakako da je među
najznačajnijim gostovanje u Italiji, i to dan nakon priznavanja RH od strane svijeta.
Gostovanje u Italiji poslužilo je i za prikupljanje humanitarnu pomoć u okolici Trevisa, koja
je kasnije dana dječjem vrtiću u Žminju. U Trevisu su igrače i rukovodstvo Kluba primili
članovi Benettona, odnosno trener Petar Skansi i igrač Toni Kukoč, koji su darovali četiri
Spalding lopte.
Kako nije mogao igrati utakmice u Osijeku, istoimeni prvoligaš sa Drave dva je
mjeseca trenirao i igrao Prvu Hrvatsku ligu u Rovinju tako da je rovinjska publika tada imala
prilike vidjeti na djelu slavna imena Hrvatske košarke: Perasović, Mršić, Mulaomerović,
Komazec, Naglić.
Prvenstvo je započelo u travnju i odigrano je 12 utakmica uz omjer poraza i pobjeda 7
– 5 i zauzeli treće mjesto ali je to sigurno i po igranju i po zanimanju gledatelja bila najbolja
sezona u Klubu. Osim Rovinja nastupali su Kantrida (Rijeka) koja je i prvak, Crikvenica,
Poreč, Gradine II (Pula), Istraplastika i Rijeke.

Ipak kruna sezone bila je kad je Klub u svibnju mjesecu organizirao prvo veliko
sportsko takmičenja u Hrvatskoj. Finalni turnir Kupa Republike Hrvatske za žene. Od četiri
ekipe Split, Montmontaže, Šibenika i Rijeke prvi Kup Hrvatske osvojile su košarkašice Splita.
Zbog ratnih događanja u Istri nije odigrano nikakvo službeno ni juniorsko ni kadetsko
prvenstvo, ali su odigrane prijateljske utakmice sa nama susjednim klubovima.

SEZONA 1992/93

Završetkom sezone 1991/92. rukovodstvo kluba je zbog neodgovarajućeg tretmana u
strukturama Grada Rovinja podnijelo kolektivnu ostavku, pa je početkom ove sezone
ponovno došlo do izbora novih članova rukovodstva Kluba. Za predsjednika Kluba izabran je
Armando Vičić, tajničke dužnosti obavljao je i dalje Miroslav Kos, a novi-stari članovi
Upravnog odbora postali su: Jakov Pešo, Vlado Majerić, Daniel Melon, Milivoj Mrkoci,
Zlatko Orbanić.
U prvenstvo se krenulo sa nova tri igrača izvan Rovinja i to Bojan Božac, koji je
nažalost preminuo, Branko Damijanac i Domagoj Mucić uz starosjedioca Predraga Srdića. Od
igrača iz prošle sezone nema Davora Mešina i Denisa Vratovića, te su u sezonu krenuli
Silvano Poropat, Draško Ostojić, Zlatko Orbanić, Denis Varšava, Zoran Kos, Slađan Stošić,
Miladin Stevanović, Petar Jokić, Kristian Gallo, Davor Nimčević, Zdravko Draženović, Ivan
Poropat, Ante Gorin, Arno Šverko.
I liga se pomalo konsolidira pa to dobiva sve ozbiljnije obrise. Osim Rovinja u ligi
sudjeluju: Kraljevica koja je postala prvak, Poreč, Jadranka (Mali Lošinj), Istraplastika
(Pazin), Crikvenica i Gospić, a naknadno nakon pet kola ligi se priključila i Mladost (Fažana).
Sa omjerom šest pobjeda i osam poraza osvojeno je peto mjesto što predstavlja pomak
unazad u odnosu na sezonu ranije.
Mlađe kategorije nemaju svoje prvenstvo već igraju prijateljske utakmice i samo po
jedan turnir u kadetima i juniorima. Na oba takmičenja osvojeno je četvrto, posljednje mjesto
uz sudjelovanje Gradina, Poreča, Pazina i Rovinja.

SEZONA 1993/94

Svake sezone isti problemi. Opet je odstupilo kompletno rukovodstvo, ali što je
najgore zbog bolesti odstupio je i Jakov Pešo, a to je bio najveći udarac. Uz to i žiro računa
kluba je bio blokiran od strane Jadran-turista na ime suorganizacije finala Kupa Hrvatske
1992 godine. I to na iznos od 5.000 eura. A tadašnje godišnja dotacije od Sportskog saveza
bila je 2.500 eura.
Situaciju u Klubu pogotovo financijski nije bila nikada gora. Grupa entuzijasta sa
trenerima u Klubu Sašom Vucelić i Zlatkom Orbanićem te Nereom Matohanca, Ivicom
Čurčić i Miroslavom Kosom održavala je Klub u životu.
U takvoj situaciji nije se ni razmišljalo o dovođenju nikakvih pojačanja već samo da se
igra prvenstvo i da se zadrži status B ligaša. Igrali su «domaći igrači» predvođeni Silvanom
Poropatom i Miladinom Stevanovićem. Uz njih još su igrali Draško Ostojić, Zlatko Orbanić,
Denis Varšava, Zoran Kos, Slađan Stošić, Petar Jokić, Kristian Gallo, Davor Nimčević,
Zdravko Draženović, Ivan Poropat, Ante Gorin, Arno Šverko.
U odnosu na prošlogodišnju sezonu učinjen je pomak u rezultatskom dijelu iako je po
plasmanu osvojeno isto mjesto, peto.
Mlađe kategorije kao i prošle sezone nemaju svoje prvenstvo već igraju prijateljske
utakmice, samo po jedan turnir u kadetima i juniorima. Na oba takmičenja osvojeno je treće
pretposljednje mjesto uz sudjelovanje istih ekipa kao i prošle sezone. Treba istaknuti suradnju

Kluba sa tršćanskim Stefanelom, gdje je trener prve ekipe bio osvjedočeni prijatelj Kluba i
Grada Rovinja Bogdan Boša Tanjević,
Konačno se i nakon skoro dvije godine «bezvlašća» održala izborna skupština koja je
razriješila staro rukovodstvo i izabrala Nerea Matohanca za predsjednika, Zlatka Gašparovića
za tajnika te Marina Budišu, Željka Martinisa, Josipa Fola, Eugena Fabrisa i Zlatka Orbanića
za članove Upravnog odbora Kluba.

SEZONA 1994/95

Po prvi puta u povijesti Grad Rovinj dobiva uređeno vanjsko košarkaško igralište.
Iako predviđeno kao parking za autobuse gostiju hotela Eden i Istra na Crvenom otoku,
košarkaški entuzijasti ovaj prostor farbaju, crtaju, kopaju, postavljaju temelje i dovode stare
odbačene košarkaške konstrukcije. I igralište polako dobiva svoju funkciju. Započinju i prvi
ljetni treninzi, ujutro i popodne. Silvano Poropat i Zlatko Orbanić su sa grupicom od 30 –ak
dječaka dva mjeseca radili na užarenom asfaltu.
Međutim, nešto je falilo. Imali smo predsjednika, upravu trenera prve ekipe, ekipu,
dva trenera mlađih kategorija ali to nije bilo to. Prekretnica se dogodila kada se početkom
rujna u Rovinj iz Slavonskog Broda doselio košarkaški stručnjak Aleksandar Nišić. Malo
pomalo, posložio je i dodatne kamenčiće koji su nedostajali. Prvenstveno se to odnosi na broj
djece. Od tridesetak djece, napravljen je bum. Te se sezone u mlađim dobnim kategorijama
okupilo oko 100-njak djece. Način stručnog rada u Klubu je podignut na jednu sasvim drugu
razinu, rad uprave također, Rovinj je disao sa košarkom. Tada su mlađe kategorije počele
dobro raditi pa samim tim i davati prve plodove svog rada. Milan je Ostojić postao prvi kadet
našeg Kluba koji je pozvan na pripreme kadetske reprezentacije Hrvatske za godište ’80. Osim
djece, on je počeo školovati i trenere i to Zlatka Orbanića i Silvana Poropata.
Četvrtu godinu od osnutka, B1 liga je počela dobivati konture prave, ozbiljne lige.
Dvanaest klubova i to: Mladost (Fažana), Gospić, Crikvenica, Brajda (Rijeka), Poreč,
Jadrankolor (Rijeka), Gornja Vežica (Rijeka), Podmurvice (Rijeka), Rovinj, Gradine (Pula),
Jadranka (Mali Lošinj) i Istraplastika (Pazin) činili su članove lige.
Od igrača iz lanjske ekipe svi su tu: Silvano Poropat, Miladin Stevanović, Draško
Ostojić, Zlatko Orbanić, Denis Varšava, Zoran Kos, Slađan Stošić, Petar Jokić, Gorin Ante,
Šverko Arno, Goran Vojvodić, Goran Subotić, Milan Ostojić, Marco Massarotto i Darko
Bajagić. Iz riječke Kantride nam je pristupio puležan Nikola Rovis, a u toku prvenstva dolazi
iz Pule i Sandro Pettener.
Dogovorno, ekipu je početnih šest kola vodio Saša Vucelić a onda je trener prve
momčadi postao Nišić Aleksandar. Nakon tih osam kola i skora 4 pobjede i 4 poraza do kraja
prvenstva seniorska ekipe KK Rovinj je načinila niz od 14 – 0, pa je zbog jednog poraza više
od Crikvenice dijelila drugo mjesto sa Gradinama.
Zahvaljujući Košarkaškom klubu Rovinj i košarkaškim sucima sa područja Istre
pokrenuta je inicijativa za osnivanje i Košarkaškog saveza Istre. Čim je Savez započeo sa
radom i mlađe kategorije imaju svoje takmičenje. Juniori (‘1977) su u «pravoj» ligi nakon šest
godina osvojili treće mjesto od šest ekipa, dok su kadeti (‘1979) bili također treći od šest
ekipa, a nastupili smo sa igračima rođenim 1980. i mlađi.
U ljeto 1995. organiziran je turnir sa «strašnim imenima» za generaciju ’83. i mlađi.
Došli su Cibona, Zadar i Croatia Osiguranje ex Jugoplastika. Prvi su bili igrači Cibone.
Te je sezone i Grad prepoznao dobar rad u Klubu pa je Marco Massarotto proglašen za
najperspektivnijeg sportaša Grada.

SEZONA 1995/96

Od ekipe koje je dijelila drugo i treće mjesto otišla su trojica igrača, ponajboljih
posebno Nikola Rovis, Zoran Kos koji je prešao u prvoligaški klub Zagreb te Zlatko Orbanić
koje je prestao igrati i posvetio se trenerskom pozivu. Umjesto njih po prvi su puta upali «neki
novi klinci» poput Milana Ostojića, Elvisa Marunića, Slavena Despota, Ivana Fabrisa, Andree
Fola, Vjekoslava Gašparovića, Danijela Šipraka. Ostatak ekipe činili su starosjedioci: Miladin
Stevanović, Silvano Poropat, Draško Ostojić, Slađan Stošić, Denis Varšava, Goran Subotić,
Goran Vojvodić, Marco Massarotto i Darko Bajagić. Sa takvom momčadi gdje je bio cilj
školovanje mladih igrača osvojeno je 7 mjesto uz 10 pobjeda i 10 poraza. Sudjelovalo je 11
ekipa i to: Rovinj, Crikvenica, Gradine II, Gospić, Brajda, Rijeka II, Kantrida, Podmurvice,
Delnice, G. Vežica, i Mladost iz Fažane. Ponovno su prvaci bili košarkaši Crikvenice.
Zbog nedostatka igrača uzrasta (‘1978) Klub nije nastupio u juniorskoj ligi, a u
kadetskoj ligi igrača rođenih 1980. i mlađih osvojeno je drugi mjesto uz sudjelovanje pet
ekipa, a Marco Massarotto bio najbolji igrač i strijelac lige. Po prvi puta članovi Kluba
sudjelovali na otvorenom mlađem kadetskom prvenstvu Hrvatske sa generacijom 1982.
Dobar rad sa mlađim kategorijama prepoznaju i u Sportskom savezu Grada Rovinja pa
nagradu za najperspektivnijeg sportaša Grada dobiva Milan Ostojić, koji je osim tog priznanja
dobio i poziv za kadetsku reprezentaciju Hrvatske.

SEZONA 1996/97

Zbog pomanjkanja sportskih ambicija Kluba, uzrokovanih prvenstveno malim
budžetom, Aleksandar Nišić je krajem prošle sezone odstupio i povukao se raditi sa mlađim
kategorijama, a trener prve momčadi postao je Zlatko Orbanić kao šesti trener u povijesti
kluba koji je vodio prvu ekipu. Ekipa je bila takoreći ista kao prošle sezone ali pojačana za
povratnika Zorana Kosa. A to znači: Miladin Stevanović, Silvano Poropat, Draško Ostojić,
Arno Šverko, Varšava Denis, Goran Subotić, Goran Vojvodić, Marco Massarotto, Milan
Ostojić, Slaven Despot, Vjekoslav Gašparović uz Igora Bolkovića, Vala Majerić-Tamburinija,
Radića Marinka. Liga je bila podijeljena u dvije grupe: Istarsku i riječku. Prva tri mjesta vode
u doigravanje za A2 ligu. U našoj, istarskoj ligi, bilo je šest ekipa i nakon deset kola bili smo
prvi uz osam pobjeda i dva poraza uz sudjelovanje Rovinja, Poreča, Istraplastike, Gradina II,
Stoje i Mladosti. U doigravanju za A2 pridružili su se Rovinju, Poreču i Istraplastici iz Pazina
četiri riječke ekipe i to: Kraljevica, Gospić, Sušak i Jadranka. Rovinj je na kraju prvenstva
zauzeli peto mjesto sa šest pobjeda i isto toliko poraza. To je bio neuspjeh gledajući prvi dio
sezone kada smo bili uvjerljivo prvi. Prvaci su bili ekipa Kraljevice.
U juniorskoj ligi (‘1979) ponovno smo igrali sa godinu dana mlađom ekipom. Marco
Massarotto i Milan Ostojić su bili premalo za neki dobar rezultat tako da je osvojeno četvrto
mjesto. U kadetskoj ligi Istre (‘1981) Rovinj je bio četvrti ali se „školovala“ generacija“ 1983,
koja je na mlađem kadetskom prvenstvu Hrvatske u Zadru osvojila fenomenalno peto mjesto.
U deset godišnjoj povijesti kluba to je najveći uspjeh. Za taj je uspjeh i Klub i generacija
nagrađena nagradom Grada kao najperspektivnija ekipa.
Na otvorenom prvenstvu Istre za dječake rođene 1985. osvojeno je prvo mjesto i
vidjelo se da se ponovno rađa jedna dobra generacija.
Osnivanjem Košarkaškog saveza Istre, osim pokretanja liga kod mlađih kategorija,
pokrenuta je i liga veterana. Prvu ekipu veterana koji su igrali u Istarskoj ligi čini su: Kruno
Tembel, Nikola Sapundžić, Jakov Pešo, Armando Vičić, Nereo Matohanca, Radenko Matijašec, Marin Budiša, Željko Prgomet, Nebojša Peruničić, Saša Vucelić, Mladen
Vučković i Vladimir Majerić. Saša Vucelić bio je najbolji strijelac lige veterana.

SEZONA 1997/98

Takoreći ista ekipa koja je nastupila u prošloj sezoni odigrala je i ovu sezonu, a
očekivalo se da još više prostora dobiju Milan Ostojić, Marco Massarotto i Zoran Kos. Liga se
ponovno vratila u prijašnji sistem takmičenja, a to znači jedna liga. Uz Rovinj nastupili su:
Crikvenica, Rijeka, Jadranka, Cres, Sušak, Poreč, Kraljevica i Istraplastika. Uz spomenutu
trojicu najveći obol dali su: Miladin Stevanović, Silvano Poropat, Draško Ostojić, Val
Majerić-Tamburini, Igor Bolković, Kristijan Orešković, Andrej Svilar, Marinko Radić te po
prvi puta Siniša Žarić. Nakon 16 kola osvojeno je odlično treće mjesto uz omjer pobjeda i
poraza 10-6.
Nakon šest godina izbivanja iz Kluba, ponovno je za predsjednika izabran Jakov Pešo,
a za tajnika Miroslav Kos. U Upravni odbori još su ušli: Verica Vršćak i Lorena Žufić kao
prve dame u Upravi Kluba u povijesti te Zlatko Gašparović, Ivo-Bruno Franović, Ante
Brstilo, Lino Kuharić, Marin Budiša i Nereo Matohanca.
Treća godina pravog rada sa mlađim kategorijama počela je davati rezultate. Kod
kadeta (‘1982) iako nismo imali jaku generaciju, Rovinj osvaja drugo mjesto sa ’83.
generacijom koja je bila peta u državi kod mlađih kadeta. Od osam susreta ostvareno je osam
pobjeda uz samo dva poraza. Ta dva susreta su bila upravo protiv Pazina. U takmičenju je
igralo šest momčadi. Prvi puta je nastupila i ekipa Rudara iz Labina.
Kod juniora (‘1980), je liga podijeljena u dva dijela po četiri momčadi. Rovinj je uz
Gradine, Umag, Mladost II činio grupu jug, a Poreč, Mladost i Rudar grupu. Svih šest pobjeda
dovelo nas je do prvog mjesta i polufinala protiv Mladosti koja je lagano pobijeđena, a u
finalu Poreč je bio bolji 66:68. Prava šteta jer to je bila posljednja prilika generacije
predvođene Marcom Massarottom i Milanom Ostojićem da odu na “veliku scenu” odnosno
polufinale državnog prvenstva da ih vide i ostale momčadi i treneri te da tamo pokažu što
znaju i mogu. A mogli su i mogu puno.
Po prvi puta je te sezone uspostavljena odlična suradnja sa Benettonom tako da je
odigrano puno susreta s njima sa svim kategorijama, čak i sa veteranima, a suradnja se
nastavlja i dalje.

SEZONA 1998/99

U ljetnim mjesecima 1998, Sabor Hrvatskog košarkaškog saveza donio je odluku
kojom je zabranio igranje košarke igračima starijim od 22 godina. Odnosno svaki je klub
mogao registrirati samo pet punoljetnih igrača rođenih 1977. i mlađih. Tako je i Rovinj prije
početka sezone ostalo bez Silvana Poropata, Draška Ostojića i Miladina Stevanovića koji su
morali prestati igrati. Uz njih Zoran Kos je uz pomoć velikog prijatelja Kluba i Grada
Rovinja, trenera Draška Prodanovića, otišao na studij u SAD i igrati košarku na Southeren
Connecticut University u drugu NCAA diviziju, Marco Massarotto je otišao studirati i igrati
košarku u Napulj i tamošnjeg A2 ligaša, a Milan Ostojić je također napustio Rovinj i otišao
igrati u A2 hrvatskog ligaša Botinec iz Zagreba. U klubu je ostao „dječji vrtić“ koji su
predvodili najstariji igrači Igor Bolković, Val Majerić Tamburini i Marinko Radić rođeni 1981. godine. Uz njih još su igrali Pavle Čosić, Ivan Ivaković, Anis Kelbashi, Dejan
Krišanović, Eduard Makon, Ramiz Osmanović, Robert Pamić, Andrej Svilar, Tino Žufić,
Velimir Gašparović, Juraj Brajnović, Paolo Mofardin, Ivan Lešić, Marko Subotić i najmlađi
ali najperspektivniji Siniša Žarić. Treneri prve ekipe su Zlatko Orbanić i Silvano Poropat. U B

ligi je nastupilo 10 klubova, uz Rovinj igrali su: Poreč, Gradine, Jadranka, Rijeka, Kraljevica,
Istraplastika, Brajda, Mladost i Uskok. Na kraju su uspješno odškolovani mladi igrači te uz
pet pobjeda i trinaest poraza osvojeno je osmo mjesto.
Po prvi puta su nastupili i veterani Rovinja u svojoj ligi od deset klubova. Na kraju su
osvojili drugo mjesto uz osam pobjeda i samo dva poraza, a za veterane su te sezone
nastupali: Davor Žufić, Zlatko Gašparović, Silvano Poropat, Jakov Pešo, Veljko Sošić,
Dalibor Talajić, Miladin Stevanović, Zlatko Orbanić, Milivoj Mrkoci, Dragan Jelača, Draško
Ostojić.
Napredak je bio očit i kod juniora (‘1981) koji su osvojili drugo mjesto iako nije bila
prava generacija ali je veliku priliku dobila generacija kadeta (’83) koja je to objeručke
prihvatila. Isti ti kadeti su superiorno osvojili naslov prvaka Istre sa osamnaest pobjeda bez
poraza. Na polufinalu državnog prvenstva jug u Kraljevici osvojeno je peto mjesto od osam
ekipa. Pobijedili su ekipu Adriatica iz Splita, izgubili od Zadra i Kantride iz Rijeke. Tu
pobjedničku generaciju činili su: Juraj Brajnović, Ivan Lešić, Marko Stapar, Marko Subotić,
Paolo Mofardin, Velimir Gašparović, Zoran Burić, Marko Modrušan, Marin Hlobik, Siniša
Žarić, Živorad Jakobović, Domagoj Štokan, Tihomir Golubić i Bajagić Marko.

SEZONA 1999/00

Nakon 13 godina igranja i šest godina trenerskog rada Silvano Poropat je otišao raditi
kao trener u poznatom njemačkom košarkaškom središtu Ludwigsubrgu sa mlađim
kategorijama, a to je još jedno priznanje za Klub. Seniorska liga ponudila je deset klubova i
to: Rovinj, Poreč, Istra (ex Gradine), Kraljevica, Istraplastika, Brajda, Jadranka, Uskok,
Mladost i Kvarner ’96. Ekipa je ista od prošle godine ali pojačana za povratak u vođenje prve
ekipe trenera Nišić Aleksandra kojemu asistira Zlatko Orbanić. Na kraju je napravljen pomak
od dvije pobijede u odnosu na prošlu sezonu. Ostvareno je sedam pobjeda i jedanaest poraza.
Osvojeno je šesto mjesto. Ekipu su sačinjavali: Igor Bolković, Marinko Radić, Pavle Čosić,
Ivan Ivaković, Anis Kelbashi, Eduard Makon, Velimir Gašparović, Juraj Brajnović, Paolo
Mofardin, Ivan Lešić, Marko Subotić, Siniša Žarić te Marko Modrušan i Zoran Burić.
Te su sezone juniori (’82) osvojili drugo mjesto u jednom skraćenom sistemu
takmičenja, a to su bila dva turnira. Jedan u Rovinju drugi u Pazinu, po tri ekipe u svakom
turniru. Rovinj je pobijedio Mladost i izgubio od Gradina, ali zbog krive registracije nekih
igrača Gradina, Rovinj je kasnije dobilo utakmicu 2:0, pa se u Vodnjanu igralo finale protiv
Pazina i koje je Pazin dobio rezultatom 60:57.
Kadeti rođeni 1984. i mlađi su također osvojili drugo mjesto ali u ligaškom natjecanju
uz samo dva poraza i to oba od Istraplastike iz Pazina, ali to je velik uspjeh jer ekipa je imala
samo Sinišu Žarića i Marka Modrušana kao jedine juniore dok su se kroz ligu školovali igrači
iz generacije ’85. Siniša Žarić je nakon Milana Ostojića i Marca Massarotta osvojio nagradu
najperspektivnijeg igrača Grada Rovinja.

SEZONA 2000/01

Nakon uspjeha koji su ostvarili kao kadeti, generacija (’83) je ponovila rezultat te su
bez poraza uz dvanaest pobjeda osvojili prvo mjesto, a Juraj Brajnović je bio najbolji strijelac
lige. To prvo mjesto ih je odvelo do kvalifikacija za ulazak u Prvu Hrvatsku juniorsku ligu po
novom sistemu takmičenja Hrvatskog košarkaškog saveza. U kvalifikacijama je pobijeđena
Kantrida iz Rijeke i time je ostvaren njihov san. Igraju protiv juniora prvoligaša. Uz Rovinj u
grupi su bili Zrinjevac iz Zagreba, Karlovac i Sava osiguranje iz Rijeke.
Uprava Kluba je odlučila da ove sezone ne igra B1 ligu iz razloga jer bi isti igrači
trebali igrati juniorsku ligu Istre i Prvu državnu ligu te je zaključeno da bi to za njih bilo

prenaporno. U ligi veterana aktivni su veterani za koje nastupaju: Aleksandar Nišić, Darko
Ivaković, Nereo Matohanca, Zlatko Orbanić, Radenko Matijašec, Željko Prgomet, Jakov
Pešo, Milivoj Mrkoci, Mladen Vučković, Nereo Matohanca, Miladin Stevanović i Armando
Vičić. Na kraju je od deset klubova osvojeno peto mjesto sa devet pobjeda i isto toliko poraza.
Miladin Stevanović je bio najbolji strijelac lige.
Kadeti (’85) su osvojili treće mjesto što možda predstavlja i neuspjeh jer je to jedna
dobra generacija ali koja nije imala sreće, jer im se Zoran Burić najbolji igrač teže ozlijedio i
nije nastupio u utakmicama sa Porečom koje su izgubili i bili treći iza Poreča i Pazina. Ali
njihovo vrijeme tek je trebalo doći. Osim igranja kadetske lige oni su sudjelovali na jakom
turniru za kadete u Forliu, Italija. Uz njih sudjelovali su i: Benetton, Olimpia Milano,
Fortitudo Bologna, Viola Reggio Calabria, Vitrus Roma, Cantu i domaćin Forli. Nakon sedam
dana igranja osvojeno je odlično šesto mjesto sa dvije pobjede i četiri poraza.
Po završetku ljetnog rada, Aleksandar Nišić je donio odluku da neće u slijedećoj
sezoni raditi kao trener tako da je od trenera ostao samo Zlatko Orbanić, a njemu je u radu sa
mlađima pomagao Mladen Vučković.
U prvoj juniorskoj ligi očekivano je drugo mjesto što je vodilo na polufinale državnog
prvenstva pa se ekipa pojačala sa dvojicom igrača. Iz Pazina je došao Aleksandar Krstić, a iz
pulske Istre Marko Bošnjak. Odlazak Siniša Žarića kao nositelja igre u pulskog drugoligaša
ekipa nije mogla nadoknaditi pa je osvojeno treće mjesto. Ipak, Juraj Brajnović kao najbolji
igrač generacije, dobio je nagradu Grada Rovinja kao najperspektivniji mladi igrač Grada.
Zbog ponovnog mijenjanja sistema takmičenja mlađih dobnih skupina Hrvatskog
košarkaškog saveza 2000/2001 sezone odigrana još jedna juniorska (’84) odnosno kadetska
(’86) liga. Juniori su, da nije bilo odlaska Siniše Žarića, bili favoriti i najvjerojatnije bi bili
osvojili prvo mjesto. Bez njega su bili odlični treći kao i prva Istra odnosno druga
Istraplastika iz Pazina sa osam pobjeda i dva poraza ali najslabijom međusobnom koš
razlikom.
Kod kadeta je osvojeno još bolje drugo mjesto i to nakon početnih četiri poraza
ostvaren je niz od šest pobjeda. Ovo je još veći uspjeh kad se zna je ekipa bila sastavljena od
samo tri prava kadeta i to: Marka Hrvatina, Stefana Rožu i Vjeka Mrkocija.

SEZONA 2001/02

Ponovni povratak na kormilo stručnog štaba Aleksandra Nišića kao i ukidanje dobnih
granica bili su najznačajniji dio prije početka prvenstva. Reaktivirani su Miladin Stevanović i
Denis Varšava, iz Poreča Klubu je pristupio Saša Miljanović, a iz Botinca se vratio Milan
Ostojić koji je u Puli bio na odsluženju vojske. Osim njih u ekipi su još bili: Paolo Mofardin,
Ivan Lešić, Eduard Makon, Davor Lulić, Marko Modrušan, Marko Šprem, Gjergj Ramaja,
Marko Bajagić, Eduard Makon, Marko Zgrabljić, Luka Burić, Ivan Žagar i Matko Brajnović.
Liga je imala dvanaest ekipa, a uz Rovinj nastupili su: Kantrida, Poreč, Rijeka, Istraplastika,
Uskok, Kraljevica, Brajda, Jadranka, Opatija, Stoja i Umag. Osvojeno je izvrsno četvrto
mjesto sa omjerom 16 pobjeda i šest poraza. Četvrto mjesto donijelo je i ulazak u drugu ligu
jer se dogodila reorganizacija seniorskog takmičenja, a to je bio najveći uspjeh kluba u godini
kada slavi 15 godina rada.
Mlađe su kategorije također imale uspjeh, koji im se nažalost neće priznati zbog
ukidanja Prve juniorske i kadetske lige i vraćanja na stari sistem takmičenja, a to su
poluzavršnice sa osam klubova. Ali to nije bilo poznato prije početka prvenstva. Tako su
juniori (’85) osvojili prvo mjesto sa dva poraza i osam pobjeda i tako nadoknadili propušteno
kada su bili kadeti. Marko Šprem je bio najbolji strijelac lige.

Kadeti (’87) su osvojili četvrto mjesto ali je to jedna od slabijih generacija, posebno
visinski u zadnje vrijeme. Ostvarili su četiri pobjede i šest poraza. Poput Marka Šprema,
Neven Nišić je bio najbolji strijelac lige.
Nakon što je Jakov Pešo podnio ostavku, a kao dopredsjednik Kluba Ivo Bruno
Franović dvije godine vodio Klub, na Skupštini Kluba, Radenko Matijašec je izabran za
novog predsjednika, a Zlatko Orbanić za tajnika, Upravni odbor još čine: Darko Ivaković, Ivo
Bruno Franović, Zlatko Gašparović i Velebit Ležaić.

SEZONA 2002/03

Nakon uspješne sezone 2001/02, pogotovo seniorskog četvrtog mjesta, i ulaska u A2
ligu zapad, Klub su napustili Milan Ostojić koji je otišao igrati u Njemačku drugu ligu, a
nakon 10 kola ekipu je zbog preseljenja u Austriju napustio i najbolji igrač tada Paolo
Mofardin, tako da je Miladin Stevanović ostao sam sa Sašom Miljanovićem i „dječjim
vrtićem“: Makon Eduard, Marko Šprem, Marko Bajagić, Marko Zgrabljić, Luka Burić, Roža
Stefan, Neven Nišić. Liga je imala 12 klubova i to Crikvenica, Kantrida, Poreč, Rijeka,
Istraplastika, Uskok, Kraljevica, Jadranka, Opatija, Stoja i Matulji. S obzirom na jako mladu
momčad naročito bez Paola Mofardina ekipa je nakon prvog dijela imala samo jednu pobjedu
(u drugom kolu protiv Poreča) pa je umjesto Aleksandra Nišića ekipu preuzeo Zlatko
Orbanić. Međutim ni on nije uspio „prodrmati“ ekipu pa je na kraju osvojeno posljednje
mjesto sa samo tri pobjede i 19 poraza, tako da je ekipa Rovinja ispala u B1 ligu.
Zbog reorganizacije takmičenja u mlađim kategorijama (vraćanje na polufinalne i
finalne turnire, a ne lige), ponovljene su lige juniora (’85) i kadeta (’87). Juniori nisu ponovili
uspjeh od samo šest mjeseci ranije te su osvojili drugo mjesto dok su kadeti napravili uspjeh
jer su osvojili treće mjesto.
Također su i veterani uključeni u ligu te su osvojili sedmo mjesto od 11 ekipa, a
Armando Vičić je bio najbolji strijelac lige, a zahvaljujući Milivoju Mrkociju započinje sa
održavanjem veteranskog turnira u igri tri na tri pod nazivom Old Boys.
Kao prvi klub u gradu, Klub je početkom 2003. godine otvorio Internet stranice
www.kkrovinj.hr na kojima se mogu naći svi podaci o Klubu, vijesti, statistike, rezultati svih
kategorija.

SEZONA 2003/04

Iako se u ljeti 2003. godine sve napravilo da bi se ostalo u A2 ligi to nije uspjelo. To
ljeto, Rovinj je po prvi puta ugostio seniorsku reprezentaciju Hrvatske koja se pripremala za
Europsko prvenstvo u Švedskoj pa je ugošćena reprezentacija BiH koju vodi naš sugrađanin
Draško Prodanović. Osim njih u Rovinj je stigla ekipa sa američkog sveučilišta Peperdine
University iz Malibua, California, a njihov trener je poznati NBA igrač i trener Paul
Westpaul.
U B1 ligu krenulo se pojačani za centra Eneu Codaccia i šutera Kristijana Bankovića
iz Vodnjana te organizatora igre Krešimira Hercega te naše povratnike Massarotto Marca i
Gorana Subotića. U ligi ima deset ekipa, od kojih sedam u konkurenciji, uz Rovinj to su
Uskok iz Senja, Gospić, Oliva iz Vodnjana, Krk, Primorje i Otočac (izvan konkurencije bili
su Crikvenica II i Opatija II, a kasnije nakon ispadanja iz A1 lige pridružila se i Istra iz Pule),
osvojeno je prvo mjesto bez poraza uz četrnaest pobjeda te je time osiguran povratak u A2
ligu. Povratak su osigurali: Miladin Stevanović, Saša Miljanović, Krešimir Herceg, Enea

Codacci, Marco Massarotto, Goran Subotić, Dean Čulić, Stefan Roža, Silvio Ivaštanin, Neven
Nišić, Željo Rapo, Marko Šprem, Dalibor Talajić, Tin Franović i Luka Burić.
Kod mlađih kategorija, juniori (’86) su osvojili treće mjesto iako je samo Roža Stefan
godište juniora, dok se takmičenju kadeta (’88) nije sudjelovali jer nema dovoljan broj igrača
u tom godištu.
Veterani su ove sezone osvojili šesto mjesto što je napredak za jedno mjesto u odnosu
na prošlu sezonu.

SEZONA 2004/05

Kao novi – stari A2 ligaši htjeli se osigurati „zlatnu sredinu“ tablice te je zadržana
okosnica ekipe koja je osvojila B1 ligu Miladin Stevanović, Saša Miljanović, Krešimir
Herceg, Enea Codacci, Marco Massarotto, Goran Subotić, Saimon Grudi, Stefan Roža, Neven
Nišić i Luka Burić. Početak sezone odličan ali tokom sezone bilo je dosta mučenja tako da je
za drugi dio sezone ekipa pojačana „našim studentima“ Igorom Bolkovićem, Jurajem
Brajnovićem i Ivanom Lešićem na kraju je osvojila deseto mjesto sa osam pobjeda i četrnaest
poraza u konkurenciji dvanaest ekipa (Poreč, Opatija, Crikvenica, Kantrida, Jadranka,
Istraplastika, Matulji, Kraljevica, Rječina, Rijeka i Stoja.)
Nakon 15 godina od aktivnog igranja oprostio se najbolji košarkaš Rovinja u ovoj
kratkoj povijesti Miladin Stevanović Žica.
Juniorska (’87) ligi nije igrana jer opet nije bilo dovoljno igrača iz te generacije, dok je
u kadetskoj ligi (’89) školovana generacija ’91. U kadetskoj ligi sa samo Marinom Jelačom i
Matijom Stepanovom kao kadetima i ostalima dvije godine mlađim igračima osvojili smo
posljednje deseto mjesto.
U ligi veterana, još jedan pomak jer osvojeno je peto mjesto od deset ekipa, a to je za
jedno mjesto bolji plasman, a po prvi puta veterani sudjeluju u regati Rovinj – Pesaro –
Rovinj te osim suradnje sa Varaždinom koja traje od 1995. dogovaraju suradnju sa veteranima
Maribora.

SEZONA 2005/06

Prva sezona bez Miladina Stevanovića ali i drugog centra Saše Miljanovića te bez
organizatora Krešimira Hercega, sa povratnicima Milanom Ostojićem i Anisom Kelbashijem.
Osim njih ekipu u ovoj sezoni činili su: Ivan Lešić, Igor Bolković, Enea Codacci, Goran
Subotić, Saimon Grudi, Tin Franović, Kristijan Banković, Slađan Stošić i Vid Barbača.
Sezona je odlično otvorena te je pri dio sezone ekipa u zlatnoj sredini sa pet pobjeda i šest
poraza. Nakon pobjede protiv Gospića u početku drugog dijela prvenstva kojom je osiguran
opstanak, trener Zlatko Orbanić je odstupio kako bi dao priliku dotadašnjem kapetanu Goranu
Subotiću (koji ima trenerskih ambicija) da vodi ekipu do kraja sezone. Sa sedam pobjeda i
petnaest poraza ekipa Rovinja je zauzela osmo mjesto u konkurenciji 13 ekipa i to: Poreč,
Opatija, Crikvenica, Kantrida, Jadranka, Istraplastika, Matulji, Kraljevica, Triglav Osiguranje
II, Gospić, Pula 1981, Stoja.
Kod mlađih kategorija još uvijek nema rezultata jer igramo sa puno mlađom ekipom
od generacije koja treba igrati. Juniorska liga (’88) opet nije igrana jer u Klubu su samo dva
igrača (Tin Franović i Zoran Kličković) u tom godištu. U kadetskoj ligi (’90), sa samo dva
kadeta Masimo Cvek i Igor Franković, osvojeno je peto mjesto od šest ekipa.
Dolaskom Miladina Stevanovića u veterane, isti rade veliki uspjeh te nakon prvog
dijela prvenstva osvajaju prvo mjesto dok u ligi šest za prvaka od pet utakmica imaju samo
jednu pobjedu te u konkurenciji jedanaest ekipa osvajaju četvrto mjesto.

SEZONA 2006/2007

Po prvi puta na trenerskoj klupi je od početka sezone Goran Subotić koji je za
predstojeću sezonu skupio respektabilna imena od 15-ak seniora: Milan Ostojić, Slađan
Stošić, Vid Barbača, Marko Šprem, Igor Bolković, Marinko Radić, Enea Codacci, Kristijan
Banković, Saimon Grudi, Stefan Roža, Neven Nišić, Marko Subotić, Ivan Lešić i povratnik u
rovinjsku košarku nakon šest godina Siniša Žarić.
Međutim prevelika očekivanja nisu dala velike rezultate tako da ekipa nije uspjela
pronaći unutrašnju „kemiju“, a nakon osam kola i skora 2-6, zbog zauzetosti poslom Goran
Subotić odstupa, a poslije samo osam mjeseci „odmora“ na užarenu klupu vraća se Zlatko
Orbanić.
Do kraja prvenstva poneki stariji igrači odustaju (Marinko Radić, Igor Bolković,
Marko Šprem, Ivan Lešić, Slađan Stošić, Vid Barbača, Siniša Žarić) tako da su juniori
odnosno kadeti Marin Jelača, Domagoj Burić, Igor Franković, Mirko Jergović, Marko
Slijepčević, Domagoj Tomić i Sandro Kordiš uz Milana Ostojića, Eneu Codaccia, Stefana
Rožu i Saimon Grudija postali nositelji igre i sa još tri pobjede u drugom dijelu prvenstva
odnosno sveukupno pet pobjeda i 15 poraza osvajaju deveto mjesto u sigurno jednoj od
najstresnijih sezona. U ovoj sezoni uz Rovinj u A2 ligi nastupa 12 klubova Poreč, Opatija,
Crikvenica, Jadranka, Istraplastika, Kastav, Kraljevica, Triglav Osiguranje II, Pula 1981,
Stoja i Delnice.
Generacija ’91 je osim seniorske završnice odigrala i juniorsku ligu (’89) uz pomoć
Marina Jelaču i Matije Stepanova i osvojila četvrto mjesto, a isti su igrači odigrali i svoje
kadetsko prvenstvo gdje su osvojili treće mjesto od šest ekipa. Nažalost dvije ključne
utakmice (Pula 1981. i Stoja) igrali su bez najboljeg strijelca Kordiš Sandra. To je nakon
generacije Nevena Nišića odnosno ’87 godišta prva kadetska medalja.
Veterani su nakon prošlogodišnjeg uspjeha i osvajanja prvog mjesta nakon prvog
dijela sezone odnosno četvrtog mjesta ukupno ove sezone bili za mnoge favoriti prvenstva.
Tako je i bilo nakon prvog dijela gdje osvajaju drugo mjesto iza Stoje ali ozljede koljena
Miladina Stevanovića nije im dozvolila da naprave nešto više, pa osvajaju ukupno četvrto
mjesto kao i prošle sezone.
Nakon suradnje sa Varaždinom, Mariborom, sudjelovanja treći puta na regati Rovinj –
Pesaro – Rovinj, veterani su svoju suradnju proširili i na Veliku Britaniju odnosno
Manchester gdje su sudjelovali na turniru i osvojili prvo mjesto. Za veliki trud koji daju u
promicanju rovinjske košarke i za rezultate koji postižu u svojoj kategoriji, veteranska ekipa
Košarkaškog kluba Rovinj je proglašena za najbolju veteransku ekipu Grada Rovinja za 2006.
godinu.
Nakon Romea Matoševića, Jakova Peše, Ante Brstile, Armanda Vičića, Nerea
Matohance, Radenka Matijašeca, Velebit Ležaić je na Skupštini Kluba izabran za
predsjednika Kluba, a članovi Upravnog odbora još su: Radenko Matijašec, Ivo Bruno
Franović, Dragan Jelača i Dean Burić.

SEZONA 2007/2008

Nakon Zlatka Orbanića u „vruću trenersku klupu“ nakon pet godina, ponovno je sjeo
Aleksandar Nišić, koji je osim seniora vodio i juniore te kadete. Za prvu ekipu na početku
sezone konkurirali su: Milan Ostojić, Marinko Radić, Igor Bolković, Kristijan Banković,
Eduard Makon, Tino Žufić, Ivan Lešić, Juraj Brajnović, Siniša Žarić, Roža Stefan, Neveni

Nišić te juniori odnosno kadeti: Igor Franković, Mirko Jerković, Domagoj Burić, Antonio
Komadina, Mateo Banko, Domagoj Tomić, Luka Tolić, Marko Slijepčević, Sandro Kordiš i
David Lončarević.
Nakon odigranih nekoliko prijateljskih utakmica, uvidjevši da nema dobru centarsku
poziciju, Klub je iz Zagreba angažirao Begić Ivicu i Melkiora Jurajec-Baranovića. Međutim, s
obzirom da nositelji igre i ekipe nisu redovno trenirali došlo je do loših rezultata, pa je došlo
do osipanja seniora koji su imali prevelika očekivanja i kraj sezone dočekan je sa juniorskom
ekipom. Tako pomlađeni, nisu imali šanse za opstanak, pa je ekipa ispala iz A2 lige.
Juniori (rođeni 1990.) su sa samo jednim juniorom (Igor Franković) ostvarili odličan
rezultat i bili četvrti u Istri dok u kadetskoj ligi nismo ni nastupali jer nismo imali igrača. U
mlađe kadetskoj ligi (1994) ostvaren je odličan rezultat i to četvrto mjesto sa samo jednim
mlađim kadetom i Maurom Vičićem koji je ujedno bio i najbolji strijelac lige.
Dječaci rođeni 1997. i mlađi igrali su Alpe Adria ligu za godište 1996. i tu „plaćali
školarinu“ za slijedeću sezonu, kao i na prijateljskim utakmicama i turnirima.
Veterani su skoro dočekali osvajanje prvog mjesta, ali ekipa Biska Bara je bila bolja i
za jednu pobjedu stavila Rovinj na drugo mjesto. Rezultat za pohvalu jer ekipa Biska Bara je
igrala sa dvojicom mlađih (uz dopuštenje) tako da su veterani Rovinja moralni pobjednici
lige. Osim u ligi veterani su sudjelovali na regati Rovinj-Pesaro-Rovinj i na turniru u
Notinhgamu.
U siječnju 2008. godine KK Rovinj proslavio je svečanom Skupštinom kao i
prigodnom monografijom, 20. godina od osnivanja, a svi dosadašnji predsjednici, treneri i
osnivači Kluba dobili su prigodne plakete.

SEZONA 2008/2009

Goran Subotić je po drugi puta samostalno preuzeo seniore koji se nakon ispadanja iz
A2 lige takmiče u B1 ligi. B1 liga ima dvanaest slijedećih klubova: Jadran – Rijeka, FSV –
Rijeka, Fažana, Zamet – Rijeka, Goranin – Delnice, Otočac, Stoja, Opatija, Umag, Gospić i
Krk. Za seniore su igrali: Massarotto Marco, Milan Ostojić, Igor Bolković, Eduard Makon,
Tino Žufić, Roža Stefan, Neven Nišić, Igor Franković, Mateo Banko, Mirko Jergović,
Dominik Burić, Domagoj Tomić, Andrea Bajdl, Luka Tolić, Stefan Majstorović, Mauro Vičić
i Trento Stefano. Sa dvanaest pobjeda i deset poraza ekipa Rovinja osvojila je odlično četvrto
mjesto.
Juniore (rođeni 1991) je također vodio Goran Subotić i osvojili su treće mjesto, a i to
je s obzirom da su Sandro Kordiš i David Lončarević prešli u KK Zagreb dobar uspjeh i
nastavak kontinuiteta rezultata jer su i kao kadeti osvojili također treće mjesto. Mirko
Jergović bio je najbolji strijelac lige.
Kadeti (rođeni 1993) pod vodstvom Nišić Aleksandra osvojili su peto mjesto ali ako se
zna da su nositelji igre bili mlađi (Vičić, Trento i Matošević) također predstavlja uspjeh.
Mauro Vičić je ponovno bio najbolji strijelac lige.
Veliki su rezultat ostvarili mlađi kadeti (rođeni 1995) koje je vodio Nišić Aleksandar,
a koji su osvojili treće mjesto sa dva „prava“ igrača, Nino Matošević i Trento Stefan. Njima
su se u igri pridodavali čak i igrači rođeni 1997.. I u ovoj kategoriji smo imali najboljeg
strijelca lige, Trento Stefano i to u svojoj prvoj košarkaškoj sezoni.
Prvi puta igrala se i liga dječaka (rođeni 1997) te je ekipa sastavljena od dječaka
rođenih 1997-1998. osvojila treće mjesto po vodstvom Zlatka Orbanića. Ista ekipa igrala je i
Alpe Adria ligu gdje su bili sedmi od četrnaest ekipa, a na kraju sezone bili su najbolji na
velikom turniru u Šrkljevu.
Nakon što su sezonu prije borili za prvo mjesto, veterani su „malo popustili“ te su od
jedanaest ekipa osvojili šesto mjesto, sudjelovali po prvi puta na Otvorenom prvenstvu

Engleske za veterane u Cardiffu i organizirali međunarodni turnir za Sv. Fumu, a koji je
osvojila ekipa Puljanke.
Povodom Europskog festivala sportske rekreacije Grad Rovinj je obnovio igrališta kod
hotela Eden tako da sada imaju i novu podlogu, nove koševe, kontejnere za tuševe,
svlačionice, prostorije kluba, kafić,…

SEZONA 2009/2010

Kako Goran Subotić više nije htio voditi seniore sa velikim kašnjenjem za početak
priprema, Zlatko Orbanić i Aleksandar Nišić preuzeli su zajedno seniorsku ekipu koja je jako
pomlađena, a igrali su: Zoran Solina, Milan Ostojić (koji je prestao igrati nakon četiri kola),
Neven Nišić, Ivan Banko, Igor Franković, Dominik Burić, Mirko Jergović, Luka Tolić,
Domagoj Tomić, Stefan Majstorović, Mauro Vičić, Luka Čulina, Nino Matošević, Trento
Stefan, Josip Čosić i Patrik Šturman. B1 liga nakon dvanaest ekipa u prošloj sezoni ove
godine ima osam slijedećih ekipa: Zamet – Rijeka, Kostrena, Stoja, Krk, Otočac, Umag i
Fažana. Uz omjer pobjeda i poraza 6 – 8 osvojeno je peto mjesto uz nikad manje stresnu
sezonu (bez ijedne tehničke!).
U juniorskoj ligi nije se nastupalo jer nemamo niti jednog igrača rođenog 1992-93, ali
su zato kadeti (1994. i mlađi) predvođeni Maurom Vičićem osvojili treće mjesto, a Mauro je
treću sezonu za redom osvojio nagradu najboljeg strijelca (prosjek 28.5 koševa). Isti je igrač
osvojio i nagradu Sportskog saveza Grada Rovinja kao najperspektivniji sportaš Rovinja te je
pozvan na pripreme kadetske reprezentacije Hrvatske.
Kod predkadeta (1996) se znalo da neće moći ostvariti nikakav rezultat jer je samo
Mario Atlija igrač rođen 1996. dok su svi ostali mlađi. Ipak i takvi prvi dio prvenstva bio je
očekivan i peto mjesto ali još kad se pred kraj sezone ozlijedio Atlija, sedmo osmo mjesto od
devet ekipa je bila realnost.
Najviše očekivanja imala je generacija dječaka rođenih 1998. međutim ekipa Stoje je u
dvije utakmice bila bolja te je Rovinj zauzeo odlično drugo mjesto te dao najviše igrača, pet,
za selekciju Istre koja je osvojila prvo mjesto u Alpe Adria ligi.
Veterani su nakon lošeg otvaranja sezone na kraju uspjeli „dogurati“ četvrtog mjesta.
Tradicionalno opet su sudjelovali na jedriličarskoj regati Rovinj – Pesaro – Rovinj te drugu
godinu zaredom na Otvorenom prvenstvu Engleske. Također su organizirali turnir za Sv.
Fumu koji je osvojili drugi puta ekipa Puljanke.
I u upravi kluba došlo je do promjene. Nakon četiri godine Velebit Ležaić prepustio je
mjesto Radenku Matijašecu uz kojeg su u Upravnom odboru: Armando Vičić, Miladin
Stevanović, Nereo Matohanca i Mladen Vučković.

SEZONA 2010/2011

Nakon dobre sezone odigrane u B1 ligi, već tijekom ljeta dogovorena je ekipa za
nastupajuću sezonu, a to znači da je ostao gro ekipe od prošle sezone: Solina, Franković,
Burić, Banko, Jergović uz juniore Majstorović, Vičić, Čulina, Matošević, Šturman. Kao
jedino pojačanje došao je Kordiš Sandro nakon povratka iz KK Zagreb. Od prošlogodišnje
ekipe nedostaju: Nišić (prestao), Tomić i Tolić (studij). prije počeka takmičenja iz Poreča se
vratio Ivan Lešić. U ligi je nastupalo šest momčadi: Rovinj, Otočac, Jadranka, Krk, Pleter i
Fažana. Takva ekipa imala je za cilj biti najmanje druga iza Otočca, ali usprkos pobjedi protiv
Otočca u Rovinja, doživjeli su poraz od Fažane i Krka te time ostvarili tek treće mjesto.
Kako seniori nisu napravili očekivani rezultat, tako su zato mlađe dobne kategorije
napravile, ukupno, najveći uspjeh u povijesti Istre. Juniori (1993. i mlađi) iako samo sa
Majstorovićem kao juniorom nakon prvog dijela sezone bili su drugi i tome zajedno sa Pula

1981 igrali međužupanijsku ligu sa juniorima Primorsko-goranske županije. Ukupno su na
kraju sezone bili drugi u Istri.
Kadeti su također, (1995. i mlađi) igrali međužupanijsku ligu, a u Istarskoj su ligi
osvojili treće mjesto, a Nino Matošević je poput Maura Vičića u juniorima, bio najbolji igrač i
pojedinac kadetske lige Istre.
I na kraju mlađi kadeti (1997. i mlađi) su također igrali međužupanijsku ligu, a na
kraju su osvojili drugo mjesto u Istri.
Veterani su u sezoni bili u zlatnoj sredini, sa osam pobjeda i isto toliko poraza, prvi su
puta bili u Banja Luci, po običaju na regati Rovinj – Pesaro – Rovinj, na British Masteru u
Sheffildu i organizirali turnir za Sv. Fumu koji je osvojila ekipa Beograda.